Sokobanja - najzanimljivija banja u Srbiji!

Sokobanja je verovatno najzanimljivija banja u Srbiji.
Dok banje uglavnom važe za nešto dosadnija mesta, sa nedostatkom sadržaja koji bi upotpunili duže boravke (neophodne za banjsko lečenje), u Sokobanji vam i 10 dana može proleteti bez problema, ukoliko vas posluži vreme i ne budete lenji.
Sokobanja je jedna od retkih klimatskih naših stanica gde se danju i noću oseća da na ovom svetu ima vazduha i da u vazduhu ima svežine i mirisa. – Ivo Andrić
Sokobanja se nalazi u središnjem delu naše turističke regije, na nadmorskoj visini od 400 m. Smeštena je u istoimenoj kotlini, okruženoj vencem srednjevisokih planina: Rtanj na severu (1560 m), Ozren na jugu (1174 m), Devica na jugoistoku (1116 m), Slemen (1099 m) i Krstatac (1069) na istoku, i Bukovik (894 m) i Rožanj (897 m) na zapadu. Kroz Sokobanju protiče reka Moravica, koja na zapadu kotline gradi Bovansku klisuru.
Termomineralni izvori
Sokobanja je prva ekološka opština u Srbiji i ima najdužu tradiciju razvoja banjskog turizma.
Pored velikog broja termomineralnih izvora Sokobanju karakteriše i specifična mikroklima, koja naročito pogoduje lečenju respiratornih oboljenja.
Mineralna sokobanjska voda je čuvena u svetu. Njena lekovitost i dejstvo na organizam porede se sa vodama Bad Gaštajna u Austriji.
U kupatilu „Amam“ postoje dva izvora koji spadaju u slabe zemno-alkalne radioaktivne hiperterme: „Sv. Arhanđel “ temperature 43 °C i „Preobraženje“ sa temperaturom između 43,8 i 53°C. Indikacije: razne vrste reumatizma (degenerativni, ekstraartikularni i hronični inflamatorni), posttraumatska stanja i stanja posle povreda.
U okviru turskog kupatila nalazi se prirodni inhalatorijum čija isparenja sadrže gas radon, koji se najviše koristi u lečenju bolesti disajnih organa.
U kupatilu „Banjica“ postoje dva izvora koji spadaju u slabe zemno-alkalne radioaktivne hipoterme: „Banjica I“ sa temperaturom 27,8 °C i „Banjica II“ temperature 28,9°C.
Pored pomenutih indikacija Sokobanja je pogodna za lečenje sledećih oboljenja: bolesti endokrinog sistema (žlezde sa unutrašnjim lučenjem), hronična ginekološka oboljenja, lakši oblici Parkinsonove bolesti, stres sindrom, kardiovaskularne bolesti (lakši oblici hipertenzije, arterioskleroza, anemija, poremećaji periferne cirkulacije), psihička i fizička iscrpljenost, bolesti bubrega i bolesti metabolizma.
Kada je u pitanju zdravstveno-rekreativni turizam Specijalna bolnica „Sokobanja“ nudi banjskim gostima wellness i fitness programe, sa ciljem očuvanja i poboljšanja zdravlja ali i opuštanja i uživanja, koji obuhvataju: bisernu kupku, finsku saunu, kupanje u đakuziju, kupanje u „Amamu“, raznovrsne masaže, program regulacije telesne težine, program za odvikavanje od pušenja i dr.
Klimato terapija u Sokobanji
(Autor: Vesna Krstić)
Tajna velike lekovitosti Sokobanje je u harmoniji svih bogatih činilaca kojima je priroda obdarila. Zapaženo je da je klima mesta lekovitija ukoliko je njegov položaj talasast, izbrazdan dolinama i uzvišenjima, raznim brežuljcima i visoravnima. A tako je upravo u Sokobanji…
Bolesnici ovde mogu, po lekarskoj preporuci, prelaziti s jednog položaja na drugi. Iz šuma preko terena pod šibljem, do livada sa blagim povetarcem.
Klima Sokobanje je blaga, subalpska. Jakih vetrova nema, šuma ima u izobilju, pa velikih razlika u maksimalnim dnevnim i minimalnim noćnom temperaturama nema. Vazdušni pritisak je povoljan, bez naglih promena. Maglovitih dana ima malo, i to u rano proleće ili kasnu jesen. Vazduh je umereno suv, ali zbog velikih prostranstava pod raznovrsnom šumskom vegetacijom, veoma bogat kiseonikom i ozonom.
Sa Ozrena, danju struji čist i svež vazduh koji leti rashlađuje rosa, te se u Banji skoro nikada ne oseća vrućina. Zahvaljujući brojnom lekovitim izvorima koji su bogati radioaktivnim gasovima, svaki gost je za vreme boravka u Banji, izložen blagoj prirodnoj inhalaciji.
Prisustvo pozitivnih i negativnih jona u vazduhu, odnosno povoljna jonizacija, osvežava i okrepljuje čovekov organizam. U okolini Sokobanje, u prečniku od 30 km nema fabričkih dimnjaka, pa samim tim ni zagađene vode, vazduha i zemljišta. To potvrđuju i rakovi u koritu Moravice i njenih pritoka (između dva svetska rata izvoženi su u Pariz i London), ali i vodomar, ptica koja je vrlo osetljiva na zagađenu okolinu.
Ono što Sokobanju čini izuzetnom je lekoviti plemeniti gas radon, koji raspršujući se u vazduhu, blagotvorno deluje na mnoge bolesti. Višegodišnjim praćenjem zdravstvenih efekata boravka u ovoj “vazdušnoj” banji, utvrđeno je da klimatski faktori pogoduju obolelima od bronhijalne astme, hroničnog bronhita, povišenog krvnog pritiska, bolesti nervnog sistema i žlezda sa unutrašnjim lučenjem, kao i onima sa povišenom nervnom napetošću, premorenim organizmom i hroničnim umorom. Na ovoj raznolikosti vrednosnih obeležja klime temelje se brojni zdravstveni uticaji, kao i višestruki efekti u pogledu rekreacije, oporavka, odmora i razonode.
Najbolji rezultati lečenja u Sokobanji postižu se kod obolelih od astme, naročito kod dece. Oporavak mališana traje obično tri nedelje, mada je utvrđeno da je najuspešniji kada se boravak u Banji produži na mesec dana.
Kod odraslih se preporučuje lečenje astme u početnom stadijumu bolesti, jer se tada postižu najbolji rezultati (B. Petrović, P. Dujanović).
Godine iskustva sokobanjskih lekara pokazale su da i bolesnicima sa teškim asmatičnim stanjem prija sokobanjski vazduh, jer za vreme boravka u Banji nemaju nikakve tegobe.
Poznate ličnosti u banji
Sve do II Svetskog rata, banja pod Ozrenom je poznata po umetnicima i boemima koji su je posećivali.
Smatra se da je bila najboemskija banja na Balkanu. Jedan od njenih najčešćih posetilaca, Stevan Sremac je ovde i umro, u leto 1906. godine. Najčešce su do rata i posle rata dolazili Branislav Nušic, Ivo Andrić i Meša Selimović
Najduže se pamte Nušicevi stihovi: “Sokobanja, Sokograd, dodješ mator, odeš mlad”, koje je naš komediograf smislio za svog prijatelja fotografa Sinišu Ristića iz Sokobanje.
O Sokobanji je pisao i Ivo Andrić…
„Ovde u Sokobanji, gledajući ovu raskoš prirode, ovu lepotu svetlosti zemlje i neba, često me obuzme neka neobjašnjiva tuga ili zanos, pa sam tako opušten razmišljao kako bi bilo lepo, bar za trenutak, ponovo se vratiti romantizmu.“ – Ivo Andrić.
“Ja ne znam čega stvarno ima ovde, ali znam da posle 15-20 dana boravka u Sokobanji radim celu godinu u Beogradu kao preporođen. Nemam nikakvih tegoba, šta li je: vazduh ili ljudi ovi, ili osoblje „Moravice“, kiselo mleko iz sela Jezero ili ovi moji lekari…Ne umem da objasnim. “ – Ivo Andrić.
Jovan Cvijić:
“… planina se mirno diže sa široke podloge, gola, gorostasna, završavajući se skoro pravilnom kupom šiljak. Dižući se sa prelomima, naprasno izolovan, Rtanj vlada okolinom i izgleda kao njen vođa i znamenje”.
Isidora Sekulić:
“Banja je planinama okruzena, ima šuma, ima izvora; ali najlepšije u njoj i nad njom, njen osobiti vazduh, radostan vazduh, umilijt vazduh. ÄŒovek oseti nepoznato dotle zadovoljstvo što ima pluca, što po prirodi neprestano diše. Tu covek sazna da je i srcu mio vazduh. Negde kraj izvora, pod planinom, srce više ne poteže da pumpa i radi, ono se odmara, a grudi, prepune čistog vazduha, dižu i spuštaju srce kao na oprugama. Srce u Sokobanji ne tuče, ne lupa, nego se ljuljuška.”
Moša Odalović
„Na čitavoj planeti vanredno stanje,
svet se iz temelja meri i kroji,
svi bi da zidaju Sokobanje –
al Bog im reče, ne može,
to već negde postoji.”
Dobrica Erić
„Sokobanja u biljnom ruhu, nekrunisana srpska kraljica
poznata po vodi i vazduhu i nenadmašna vidarica,
Sokobanja u biljnom moru, u zlatnom prahu lipovog cveta
ovde suton liči na zoru, zora na stvaranje sveta…”