Lukovska Banja - prava porodična banja

Lukovska Banja je lečilište,klimatsko oporavilište i turistički centar u jugoistočnom delu Kopaonika,na severozapadu opštine Kuršumlija.
Lukovska Banja je poznata po najvećem broju izvora i ogromnoj količini vrelih mineralnih voda, najviša je banja u Srbiji, pa je istovremeno zovu i „vazdušna banja“.
Poznati ruski i naš priznati balneolog Aleksej Ščerbakov (1858 – 1944 ) kaže: „Lukovo je jedno od najboljih banja i klimatskih stanica“.
On je upoređivao lukovske terme sa banjama svetskog glasa Nojenar u Nemačkoj i Šanovskim Toplicama u Češkoj, pošto „mogu zadovoljiti veliki broj indikacija“-
„Lukovska Banja je prava porodična banja u kojoj bi na primer: otac lečio reumu, majka ženske bolesti,a deca popravljala krvnu sliku i disanje“.
Lekovite vode Lukovske Banje odavnina su privlačile ljude da ih koriste u lečilišne i druge svrhe.
U gornjoj banji pronadjeni su ostatci vodovodnih cevi i gradjevine iz doba Rimljana, što nam govori da su se tu lečili rimski vojnici i imali svoje naselje. Naselje je postojalo i u srpsko srednjevekovno doba što pokazuju srednjevekovno utvrđene gređevine, kao i crkvišt Sv. Đurđa i tragovi starih rudarskih naselja.
U Kruševačkom defteru Ho 567 navodi se Banja Lukova 1575/76 godine,a javno kupatilo – hamam podignuto je sedamdesetih godina XVI veka.
U mlađe tursko doba Lukovska Banja je zapustela,srednjevekovna nasledja su porušena,a šuma je prekrila nekadašnje lečilište. Nakon srpsko – turskih ratova Lukovska Banja dobija sve veći značaj i postaje čuvena i poznata.
Pravi razvoj banja je postigla tek pre desetak godina izgaradnjom hotela „Kopaonik“, sa terapijsko – medicinskim blokom, a prošle godine je izgradjen novi moderan hotel „Jelak“ sa takodje terapijsko – medicinskim blokom, unutrašnjim i spoljnim bazenom.
Glavni prirodni faktori za lečenje i rekreaciju u Lukovskoj Banji i okolini su termomineralne vode i lekovito blato, naravno u kombinaciji sa prirodnom lepotama, retkostima i pogodnom klimom ovoga kraja.
Termomineralne vode Lukovske Banje
Lukovske tople i mineralne vode pojavljuju se u razbijenom izvorištu, u uskoj zoni, na dužini od oko 400 m.
Lukovska Banja je poznata po najvećem broju (37) toplih izvora u Srbiji čija se temperatura kreće od 22 do 65 oC, koja podiže temperaturu vode u reci za 1.5 oC.
Procenjuje se da iz tih izvora ističe preko 100 l/s vode što se može porediti sa izvorištima Vranjske Banje.
Njihovi izdanci su sa obe strane Štavske reke, kao i u samom rečnom koritu zbog čega ih je teško kaptirati i meriti. Iydvajaju se dve grupe izvora: zapadna – u narodu poznata kao Gornja Banja, sa 20 prirodnih izvora i dve bušotine, i istočna – Donja Banja, sa 13 prirodnih izvora i isto dve bušotine.
Poreklo mineralnih voda
Atmosferske vode (kiša, sneg,..) poniru, na izvesnim dubinama se zagrevaju, obogaćuju gasovima i otopljenim mineralima, pa se krću uzlazno duž raseda, na kontaktu serpentinita sa hidrokvarcitima i krečnjacima.
Ove vode pri izlivanju na površinu zemljišta talože bigar i jedinjenja gvožđa, pa je njihova neposredna okolina prekrivena mrko – žuto – zelenim talogom ( Dimitrijević N., 1975 ).
Velike naslage bigra oko toplih izvora, naročito u Donjoj Banji oko hotela Kopaonik, ukazuju na njihovo često, pomeranje, preseljenje, odnosno na njihovo začepljenje i pojavljivanje na drugom mestu. Ovo ukazuje da je broj izvora promenljiv, kao i njihove fizičko – hemijske osobine ( izdašnost, temperatura, sastav ), a samim tim naravno i balneološke osobine. (Maćejka M., 2010)
Osobine termomineralnih voda
Vode najtoplijih izvora su uglavnom sličnog hemijskog sastava: hidrokarbonatne, natrijum – magnezijum – kalcijumskog tipa, u kojima je skoro ravnopravna zastupljenost katjona. Izvori Gornje Banje imaju temperaturu od 24 – 57 oC i izdašnost od 11 do 18 l/s, dok je u Donjoj Banji temperatura izvora od 22 do 56 oC, a izdašnost 42.5 – 60 l/s.
Posenu pažnju pobuđuju ugljenokisele mineralne vode novog kupatila „Šljivak“ koje su po narodu najlekovitije. Izbijaju iz nanosnog materijala, uz pratnju gasova, u količini od oko 1.5 l/s čija je temperatura od 32 do 43oC, a Ph 6.7. Pored kupatila „Šljivak“ u gornjoj banji postoji i takozvano „Milutinovo kupatilo“, koje je po narodnom predanju koristio Kralj Milutin u kome je termomineralna voda po karakteristikama veoma slična ovoj u „Šljivaku“.
Meštani su na pojedinim izvorima u prošlosti prali rublje, šurili svinje i živinu, dok su ogromne količine termomineralne vode odlazile u reku. Ove vode se danas upotrebljavaju za zagrevanje hotela, depadansa, restorana, a najveći njihov značaj je upotreba u balneologiji i rekreaciji.
Značaj termomineralnih voda u lečenju
Najveću balneološku vrednost banjskim vodama daju gasovi ugljendioksid i vodonik – sulfid.
Veoma važna osobina ugljokiselih voda je ta što se pri njenoj spoljašnjoj upotrebi stvraju olakšavajući uslovi za rad srca i krvnih sudova.
Pijenje ove ugljokisele mineralne vode je vrlo korisno za lečenje oboljenja organa za varenje.
Kao najveći značaj voda Lukovske Banje za oporavak i rehabilitaciju uzima se njihovo pozitivan učinak u lečenju reume i reumatskih oboljenja.
Lukovska Banja poznata je po hidroterapiji, hidroaerojonoterapiji i lekovitom blatu.
Hidroterapija je lečenje spoljašnjom upotrebom vode u tekućem stanju bilo da je u pitanju reka, jezero, bazen ili mineralna voda.
Vazdušne i sunčane kupke obično se kombinuju sa različitim vodenim procedurama, koje se u početku sprovode pri temperaturama vode bliskoj komfornoj (33 – 34 oC ). U cilju očvršćavanja organizma, temperatura vode se snižava u narednim procedurama na 30 – 28 o C, za očeličene organizme pri tuširanju na 24 – 20 oC, a za izuzetno zdrave do 18 oC. Posle vazdušnih i sunčanih kupki treba predvideti kupanje u vodi. Ono sjedinjuje u sebi kompleks složenih uticaja temperature vode, soli i organskih materija.(Maćejka M., 2010)
Osnovni nadražajni faktor pri kupanju je temperatura vode. Razmena toplote između tela i vode utiče na snižavanje temperature tela, čiji stepen nadražaja zavisi od fizioloških osobina organizma i razlike temperature tela i vode. Ukoliko je temperatura vode niža utoliko je veći gubitak toplote po jedinici površine kože.
Voda kretanjem vrši veći pritisak na telo i obavlja hidromasažu, koja je aktivnija od obične masaže, jer poboljšava stanje kože i povećava joj elastičnost. Rastvorene soli u vodi deluju razdražujuće na receptore kože, mada je njihovo delovanje mnogo intenzivnije u bazenu koji se puni mineralnom vodom.
Hidroaerojonoterapija se zasniva na tzv. baloelektričnom efektu, koji nastaje pri prirodnom ili veštačkom raspršavanju vode, pa se u vazduhu uporedo sa aerojonima stvaraju i hidrojoni.
Hidrojoni deluju uglavnom reflektorno, preko receptora gornjih disajnih puteva i kože na oksidaciono – redukcione procese i dinamiku osnovnih procesa razmene materija u organizmu.
Povoljno deluje na funkciju žlezda, nervni i kardiovaskularni sistem, stimuliše zaštitne i imunobiološke reakcije organizma može se koristiti u lečenju hipertoničke bolesti prvog i drugog stepena, ateroskleroze, reumatske mane srca, hroničkog gastritisa, početnih komplikovanih formi čira želuca i dvanaestopalačnog creva.
Lekovito mineralno blato ( peliod )
U gornjoj banji postoje dva blatna termalna izvora u kojima se posetioci, kupanjem i mazanjem blata, leče od reume i kožnih bolesti. Posle II svetskog rata nad njima su podignuta improvizovana kupatila, koje je u poplavi odnela Štavska reka. Nedavno je A.D. „Planinka“ preuredila ove izvore u otvorene bazene. U lečilišnim delovima dva postojeća hotela mineralna voda se meša sa zemljom iz okoline i tako se na jedan veštački način priprema lekovito mineralno blato.
- Oboljenja perifernih živaca (neuriti)
- Svi oblici hroničnih i reumatskih oboljenja zglobova i mišić
- Posledice povreda mišića, kostiju i zglobova (posle uganuća, prloma)
- Posledice zapaljenja vena